Na zbirci poezije "U aorti mog srca" Natalije Ž. Živković (regionalna ex-Ju"Nagrada Risto Ratković za mlade autore") zasnovan je projekat "Omnibus Video V. Poezija" iste autorke, pionirski projekat srpske video poezije. Filmovi iz omnibusa nagrađivani su na filmskim festivalima i prikazivani na više televizija. U okviru bloga pogledajte filmiće zasnovane na knjizi i saznajte druge zanimljive stvari o ovoj zbirci poezije koja odiše razigranošću i neobičnošću :P
уторак, 13. август 2013.
недеља, 11. август 2013.
O atomima rukavice i vazduha - intervju :)
Pošto portal E-plakat na kome je ovaj intervju s Natalijom Ž. Ž. bio objavljen više ne radi (za sad), evo ga na ovom blogu gde se jedino može naći. :)
O ATOMIMA RUKAVICE I VAZDUHA
Kada ste počeli da se bavite ovim vidom umetnosti, i zašto?
Natalija Ž. Ž: Video poezijom se
bavim od pre nekoliko godina.
Bavila sam se umetnošću “oduvek” ali eto trebalo je dvadeset pet godina života da otkrijem da je video poezija (i poezija) grana u kojoj treba da delujem.
Bavila sam se umetnošću “oduvek” ali eto trebalo je dvadeset pet godina života da otkrijem da je video poezija (i poezija) grana u kojoj treba da delujem.
Do tada sam znala samo
da treba da se bavim nečim u okrilju umetnosti i da je to veoma važno. Pitala
sam se šta će se to tačno zbiti.
Verujem da svaki čovek
na planeti ima svoju misiju, i da je vreme - budućnost ili prošlost - samo
ovozemaljska kategorija. Sve se na neki način već jednom dogodilo. A paralelno,
čovek i sam bira svoju sudbinu, kao u knjizi sa više završetaka. Ta dva momenta
– momenat predodređenosti i momenat slobodnog odabira - čine paradoks koji je
nama neshvatljiv, jer imamo ovozemaljske umove.
Kao u filmu Dejvida
Linča/knjizi Frenka Herberta “Dina”, čovek je spavač koji treba da se probudi da
bi postao ono što je predodređen da bude. Drago mi je da sam, kada sam se
probudila, ugledala nešto tako veselo i zanimljivo kao što je video poetski (i
poetski) rad.
Šta je to, u stvari, video poezija?
Natalija Ž. Ž: Video poezija je
ogranak video arta.
Oblik kakvim se ja
bavim podseća na kratki igrani film, tako da pomalo “štrči” van oblasti video
arta koji je po definiciji apstraktniji. S druge strane, ovakva video poezija “štrči”
i van oblasti kratkog filma jer je dijalog sveden na poetski monolog,
recitaciju.
Ovo moj omnibus “Video V. Poezija” povremeno stavlja u poziciju crne ovce ili bele vrane na video festivalima/festivalima kratkog filma s obzirom da se ne uklapa do kraja ni u jednu od te dve kategorije. S druge strane, to projekat čini uočljivijim u masi što je fino.
Ovo moj omnibus “Video V. Poezija” povremeno stavlja u poziciju crne ovce ili bele vrane na video festivalima/festivalima kratkog filma s obzirom da se ne uklapa do kraja ni u jednu od te dve kategorije. S druge strane, to projekat čini uočljivijim u masi što je fino.
Da li ste pisali poeziju i pre nego što je ona dobila svoj
filmski oblik?
Nekoliko godina unazad
sam pisala poeziju. Pre toga sam pisala prozu i dramu.
Drama mi je posebno draga, a zapravo volim jedan poseban oblik drame koji sam krstila “naivna”. Ako neko zna da mi kaže kako se ta vrsta drame zapravo zove, bila bih zahvalna. To znači da ne volim da na sceni/pred kamerom vidim na primer pravu lubenicu, već lubenicu od npr. stiropora ili plastike, i da želim da gledalac bude sto posto siguran to nije prava lubenica. Nisam pronikla zašto me to fascinira, a radoznala sam. Oko plastične lubenice mogu da budu i prave stvari – na primer stablo, oblaci, ali važno mi je da u kadru postoji i taj momenat veštačkog.
Drama mi je posebno draga, a zapravo volim jedan poseban oblik drame koji sam krstila “naivna”. Ako neko zna da mi kaže kako se ta vrsta drame zapravo zove, bila bih zahvalna. To znači da ne volim da na sceni/pred kamerom vidim na primer pravu lubenicu, već lubenicu od npr. stiropora ili plastike, i da želim da gledalac bude sto posto siguran to nije prava lubenica. Nisam pronikla zašto me to fascinira, a radoznala sam. Oko plastične lubenice mogu da budu i prave stvari – na primer stablo, oblaci, ali važno mi je da u kadru postoji i taj momenat veštačkog.
Možda bih takav
koncept okarakterisala kao pozorišnu predstavu stavljenu pred filmsku kameru.
Primer za ovakav
pristup bio bi spot grupe Smashing Pumpkins “Tonight, Tonight” ili Bjork “Bacherolette”.
Jedno malo stereotipno pitanje, ali verujem da će odgovor, zbog
same teme, biti više nego interesantan: Gde nalazite inspiraciju?
Natalija Ž. Ž: Nadolaze mi slike. Ako
čitam pesmu i ne nadolaze slike, onda preskočim pesmu ili ostavim da “je”
snimam kasnije.
Ovo je olakšano i time što mi slike nadolaze već kad tu istu pesmu pišem. Jedino što ne mogu baš sve što mi nadođe da snimim, na primer kanarinca koji se provlači kroz veoma tanku cev ili devojku koja leti nad gradom.
Ovo je olakšano i time što mi slike nadolaze već kad tu istu pesmu pišem. Jedino što ne mogu baš sve što mi nadođe da snimim, na primer kanarinca koji se provlači kroz veoma tanku cev ili devojku koja leti nad gradom.
Da li ste zadovoljni razumevanjem koje dobijate od svoje
publike?
Natalija Ž. Ž: Zadovoljna sam
interesovanjem. Razumevanje nije neophodno. Moji video poetski radovi obraćaju
se prvenstveno intuitivnoj sferi mozga. Oni mogu da se razumeju, ali mogu i da bez
potpunog razumevanja budu konzumirani, da direktno deluju na gledaoca, budu
upijeni.
Interesovanja ima, kao
što se može videti i na ne tako davno otvorenoj Facebook stranici omnibusa http://www.facebook.com/omnibusvideovpoezija
. Interesovanja ima i na sajtu You Tube gde za prilično kratko vreme beležimo
više od 14 000 pregleda.
Proces pisanja poezije je individualan. A šta je s filmom?
Natalija Ž. Ž: Da, prilikom kreiranja
filma učesnici zbirno stvaraju rezultat, što je za mene veoma zanimljivo. Osmislim
scenario, a zatim snimanje posmatram kao zajedničku avanturu s momentima iznenađenja. Posle kad
pregledam materijal često mi izgleda kao nešto deseto u odnosu na prizor koji
sam imala u glavi i to mi je baš jedna od “čari”, sama se iznenađujem u šta se
film izrodio na kraju.
Da li želite da nam kažete nešto više o filmu koji je objavljen
ovih dana, “Udah 2”?
Natalija Ž. Ž: Film “Udah 2” odslikava poetiku moje zbirke
poezije “U aorti mog srca” na kojoj je omnibus “Video V. Poezija” zasnovan (poetika
– koncept na kojem je zasnovana nečija poezija, prim.). On govori o želji da se
Svet spozna onakav kakav je zaista, bez predrasuda i tokom života usvojenih
struktura.
Na primer, mi mislimo
da rukavica ima svoju ivicu a ako to pogledamo na nivou atoma uvidećemo da se u
jednom trenutku atomi rukavice mešaju sa atomima vazduha oko nje, i da granica
ne postoji. Uprkos tome, naš mozak opaža rukavicu kao odvojenu od vazduha.
Tako se i u pesmi kaže, parafraziram: “mislimo da ne postoji kac-rukavica, tj, pola kaciga a pola rukavica, mislimo da između predmeta jasna je granica”.
Slika je u skladu sa tekstom – dva krilata bića upecala su u reci upitnike i, pitajući se o verodostojnom pogledu na Svet, hodaju rečnim kejom trudeći se da njegove elemente upotrebe na netipičan način, da razlabave ukorenjene obrasce u kojima ih poimamo.
Tako se i u pesmi kaže, parafraziram: “mislimo da ne postoji kac-rukavica, tj, pola kaciga a pola rukavica, mislimo da između predmeta jasna je granica”.
Slika je u skladu sa tekstom – dva krilata bića upecala su u reci upitnike i, pitajući se o verodostojnom pogledu na Svet, hodaju rečnim kejom trudeći se da njegove elemente upotrebe na netipičan način, da razlabave ukorenjene obrasce u kojima ih poimamo.
To je u skladu i sa
principom slobode koji je u korenu moje zbirke poezije “U aorti mog srca”. Sloboda
se doseže na primer poništavanjem struktura. Ne zato da bismo bili destruktivni
već jer nema posebnog razloga da Svet poimamo u strukturama sem da bismo se u
njemu lakše snašli.
(E-plakat, 2011.)
петак, 9. август 2013.
Pre i posle - obrada filmske slike :)
Frejmovi iz "Omnibusa Video V. Poezija" Natalije Ž. Živković - pre i posle obrade slike.
Iz poetskog filma "Na letovanju" i ujedno spota benda "Danas svi znaju da igraju fudbal". Na frejmu je urađeno 16 korekcija, pa ko voli da traži razlike neka nađe. :) Radila Natalija Ž. Živković.
Frejm je iz poetskof filma "Šaputanka", a napravljeno je 18 intervencija. Radila Natalija Ž. Živković.
Frejm iz poetskog filma "Nauka o ulici". Radio Marko Radosavljević. :)
Iz poetskog filma "Na letovanju" i ujedno spota benda "Danas svi znaju da igraju fudbal". Na frejmu je urađeno 16 korekcija, pa ko voli da traži razlike neka nađe. :) Radila Natalija Ž. Živković.
Frejm je iz poetskof filma "Šaputanka", a napravljeno je 18 intervencija. Radila Natalija Ž. Živković.
Frejm iz poetskog filma "Nauka o ulici". Radio Marko Radosavljević. :)
среда, 31. јул 2013.
Intervju s kultnim bendom :P :)
Intervju sa beogradskim bendom TOBIJA, za koji će se za neku godinu govoriti "kultni bend Tobija". :) Intervjuisala za Afirmator Natalija Ž. Živković. :)
http://afirmator.org/intervju-rok-bend-tobija-pronadeni-grad/
недеља, 21. јул 2013.
Žena - So
ŽENA-SO
Krug sam, zaokružena celina.
Ponekad, kružnicu obrišem gumicom. Stopim se sa
prostorom. Mnome prolaze: oblici i boje.
Ponekad
teško je izmaštati Realnost („Realnost“).
- Ne secite joj vlasi, možda će je zaboleti... – osluškujem ljude kako razgovaraju. - Možda će biti bolje kad se kosa osuši; jer - vidite: ona: ona
opet
leži u moru... – Otvorena kružnica: more i
ja. Zapljuskuju talasi u plićaku, smejem se. Ja sam so.
Grlim se s Akselom. On se odavno
ne sramoti; zaboravio je nebitno: da mu je devojka – so.
I
smeju se, smeju se usnama dva večito mlada deteta
pored
prastarih, prastarih
piramida faraona.
Ukopaj sad se u pesak; telo u pesku je. Dno mrmori: „Svet će te prihvatiti uvek - ako i ti voliš Svet.“ Sunce se prelama kroz trepavicu; cela plaža je zlatna.
I usnuli, u plićaku grle se u nedogled: čovek Aksel, žena So.
Zašto bih se budila? Umem i zatvorenih očiju
da se osmehujem.
(Iz knjige Natalije Ž. Živković "U aorti mog srca", a pesma je objavljena i u časopisu za književnost "Gradina" br.46-47, 2012.)
U pesmi se govori o stapanju sa prirodom. Lirski subjekt leži u moru pa se stopila s njime. I više nije ljudsko biće, ona je so iz mora. Pesmu su mnogi i kritičari istakli kao jednu od najlepših u knjizi.
slika: Frida Kahlo, "Lo que el aqua me dio"/"What the Water Gave me" (1938.)
Krug sam, zaokružena celina.
Ponekad, kružnicu obrišem gumicom. Stopim se sa
prostorom. Mnome prolaze: oblici i boje.
Ponekad
teško je izmaštati Realnost („Realnost“).
- Ne secite joj vlasi, možda će je zaboleti... – osluškujem ljude kako razgovaraju. - Možda će biti bolje kad se kosa osuši; jer - vidite: ona: ona
opet
leži u moru... – Otvorena kružnica: more i
ja. Zapljuskuju talasi u plićaku, smejem se. Ja sam so.
Grlim se s Akselom. On se odavno
ne sramoti; zaboravio je nebitno: da mu je devojka – so.
I
smeju se, smeju se usnama dva večito mlada deteta
pored
prastarih, prastarih
piramida faraona.
Ukopaj sad se u pesak; telo u pesku je. Dno mrmori: „Svet će te prihvatiti uvek - ako i ti voliš Svet.“ Sunce se prelama kroz trepavicu; cela plaža je zlatna.
I usnuli, u plićaku grle se u nedogled: čovek Aksel, žena So.
Zašto bih se budila? Umem i zatvorenih očiju
da se osmehujem.
(Iz knjige Natalije Ž. Živković "U aorti mog srca", a pesma je objavljena i u časopisu za književnost "Gradina" br.46-47, 2012.)
U pesmi se govori o stapanju sa prirodom. Lirski subjekt leži u moru pa se stopila s njime. I više nije ljudsko biće, ona je so iz mora. Pesmu su mnogi i kritičari istakli kao jednu od najlepših u knjizi.
slika: Frida Kahlo, "Lo que el aqua me dio"/"What the Water Gave me" (1938.)
понедељак, 15. јул 2013.
Tu gde Jesmo :)
TU GDE JESMO
(list za kulturu “Avangrad” , recenzija Branka Ćurčića knjige “U aorti mog srca” Natalije Ž. Živković )
Poezija Natalije Ž. Živković oblikuje pred čitaocem jedan nama blizak svet, otvara ga i predstavlja ne samo kao pesničko iskustvo, već kao izmaštanu Realnost (“Žena-So”) koja se nalazi tu pored nas, šćućurena u filozofskoj tišini. Autorka uspeva da putem jednostavnih, svakodnevnih reči (izvanredno kombinovanih u jasan poetički sklad) oslobodi duh, stopi se sa okruženjem i prizna da realnost, ako je u potpunosti shvatimo, može biti nešto što u najmanju ruku ne ugrožava naše biće.
Čak i kada je ralnost noćna mora, dečiji, nevini glas pesnika biće glas koji odjekuje u tami. Glas koji udahne vazduh i udahom primi u sebe postojanje Drugog.
“Budi sav u svakoj stvari”, pisao je veliki Fernando Pesoa, čija je filozofija spokojstva i mirnog sabivstvovanja sa prirodom blizu stihova koji se nalaze “U aorti mog srca”. Nema jadikovanja za onim što nikad biti neće, nego se valja prepustiti času koji nam tvore predmeti i bića.
("Avangrad" br.12, 2012.)
понедељак, 8. јул 2013.
ONA
Ona
Da,
Postoje
ljudi
crveni,
plavi, žuti
zeleni
I devojka
kratke kose
u sivoj
rolci
Koja priča priče
sa drugim ljudima
A ne zna da
sam tu ja
(bedna i
beznačajna)
Ali šarena i
prava
ako popričamo
I okolnosti će to dozvoliti
jer je
toliko jako
da mora da
Bude
Jer ona je
moj spas
Iako ne zna
za kakav svet nosi ključ
U metežu tričarija ne vidi
koliko je to
važno
(Natalija Ž. Živković, regionalno nagrađena knjiga "U aorti mog srca" na kojoj je omnibus zasnovan, a pesma je štampana i u zborniku festivala mladih pesnika - Zaječar, povodom učešća u finalu)
Neki su mislili da je ovo homoseksualna pesma. Ali, nije, već se radi o susretu sa svojim "Autentičnim Ja". Svi mi imamo Svakodnevno Ja i Autentično Ja, i što smo bliži Autentičnom to smo srećniji. Ovo je pesma o snu u kome je, davno, Natalija sanjala kako je srela svoje Autentično Ja, koje je imalo ključ za sve. :)
slika: Frida Kahlo, "La Dos Fridas" - "Dve Fride" (1939)
Пријавите се на:
Постови (Atom)









