среда, 31. јул 2013.

Intervju s kultnim bendom :P :)

 















Intervju sa beogradskim bendom TOBIJA, za koji će se za neku godinu govoriti "kultni bend Tobija". :) Intervjuisala za Afirmator Natalija Ž. Živković. :)


http://afirmator.org/intervju-rok-bend-tobija-pronadeni-grad/

недеља, 21. јул 2013.

Žena - So

ŽENA-SO

Krug sam, zaokružena celina.
Ponekad, kružnicu obrišem gumicom. Stopim se sa
prostorom. Mnome prolaze: oblici i boje.
Ponekad
teško je izmaštati Realnost („Realnost“).
- Ne secite joj vlasi, možda će je zaboleti... – osluškujem ljude kako razgovaraju. - Možda će biti bolje kad se kosa osuši; jer - vidite: ona: ona
opet

leži u moru...
– Otvorena kružnica: more i
ja. Zapljuskuju talasi u plićaku, smejem se. Ja sam so.
Grlim se s Akselom. On se odavno
ne sramoti; zaboravio je nebitno: da mu je devojka – so.
I

smeju se, smeju se usnama dva večito mlada deteta
pored
prastarih, prastarih
piramida faraona.

Ukopaj sad se u pesak; telo u pesku je. Dno mrmori: „Svet će te prihvatiti uvek - ako i ti voliš Svet.“ Sunce se prelama kroz trepavicu; cela plaža je zlatna.

I usnuli, u plićaku grle se u nedogled: čovek Aksel, žena So.
Zašto bih se budila? Umem i zatvorenih očiju
da se osmehujem.




(Iz knjige Natalije Ž. Živković "U aorti mog srca", a pesma je objavljena i u časopisu za književnost "Gradina" br.46-47, 2012.)

U pesmi se govori o stapanju sa prirodom. Lirski subjekt leži u moru pa se stopila s njime. I više nije ljudsko biće, ona je so iz mora. Pesmu su mnogi i kritičari istakli kao jednu od najlepših u knjizi.

slika: Frida Kahlo, "Lo que el aqua me dio"/"What the Water Gave me" (1938.)

понедељак, 15. јул 2013.

Tu gde Jesmo :)




















TU GDE JESMO

(list za kulturu “Avangrad” , recenzija Branka Ćurčića knjige “U aorti mog srca” Natalije Ž. Živković  )

Poezija Natalije Ž. Živković oblikuje pred čitaocem jedan nama blizak svet, otvara ga i predstavlja ne samo kao pesničko iskustvo, već kao izmaštanu Realnost (“Žena-So”) koja se nalazi tu pored nas, šćućurena u filozofskoj tišini. Autorka uspeva da putem jednostavnih, svakodnevnih reči (izvanredno kombinovanih u jasan poetički sklad) oslobodi duh, stopi se sa okruženjem i prizna da realnost, ako je u potpunosti shvatimo, može biti nešto što u najmanju ruku ne ugrožava naše biće.

Čak i kada je ralnost noćna mora, dečiji, nevini glas pesnika biće glas koji odjekuje u tami. Glas koji udahne vazduh i udahom primi u sebe postojanje Drugog.

“Budi sav u svakoj stvari”, pisao je veliki Fernando Pesoa, čija je filozofija spokojstva i mirnog sabivstvovanja sa prirodom blizu stihova koji se nalaze “U aorti mog srca”. Nema jadikovanja za onim što nikad biti neće, nego se valja prepustiti času koji nam tvore predmeti i bića.


("Avangrad" br.12, 2012.)

понедељак, 8. јул 2013.

ONA



Ona

Da,

Postoje ljudi
crveni, plavi, žuti
zeleni

I devojka kratke kose
u sivoj rolci

Koja priča priče sa drugim ljudima

A ne zna da sam tu ja
(bedna i beznačajna)

Ali šarena i prava
ako popričamo

I okolnosti će to dozvoliti
jer je toliko jako
da mora da
Bude

Jer ona je moj spas
Iako ne zna za kakav svet nosi ključ

U metežu tričarija ne vidi
koliko je to važno


(Natalija Ž. Živković, regionalno nagrađena knjiga "U aorti mog srca" na kojoj je omnibus zasnovan, a pesma je štampana i u zborniku festivala mladih pesnika - Zaječar, povodom učešća u finalu)

Neki su mislili da je ovo homoseksualna pesma. Ali, nije, već se radi o susretu sa svojim "Autentičnim Ja". Svi mi imamo Svakodnevno Ja i Autentično Ja, i što smo bliži Autentičnom to smo srećniji. Ovo je pesma o snu u kome je, davno, Natalija sanjala kako je srela svoje Autentično Ja, koje je imalo ključ za sve. :)

slika: Frida Kahlo, "La Dos Fridas" - "Dve Fride" (1939)